Samobor

Smješten u podnožju Samoborskog gorja, Samobor je „gradić biser" hrvatske povijesti. Područje Samobora i okolice naseljavali su ljudi još u vrijeme starijeg (paleolitik) i mlađeg (neolitik) kamenog doba o čemu svjedoče prethistorijski arheološki nalazi. Između ostalih naseljavale su se i zajednice Ilira i Panonaca, te Ilira i Kelta.

Povijesnom gradu kralj Bela IV je 1242. god. dodijelio povelju kojom Samobor postaje slobodno kraljevsko trgovište. Od tih vremena pa sve do danas u gradu se razvijaju obrti, manufaktura, rudarstvo i trgovina. Posebno su se istaknule manufakturne radionice kao što su kovačnica, bravarija, kotlari, staklari, kožari, radionice kositra i druge.

Prometno je dobro povezan sa Zagrebom, a od 1901. do 1979. godine brojni Zagrepčani u Samobor su dolazili na izlet sa popularnim vlakom „Samoborčekom".

U vrijeme baroka i secesije grade se brojne kuće, zgrade, kurije i dvorci u kojima su u 18. i 19. stoljeću živjeli brojni pjesnici i pisci, te poznati ilirci. Važno mjesto u Hrvatskoj, ali i Samoborskoj kulturi zauzimaju Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Ivan Perkovac, Ivan Kukuljević, Ivan Mažuranić, Vatroslav Lisinski, Petar Preradović, Pavao Štoos, Ferdo Livadić i mnogi drugi.

Osim bogatom povijesti i kulturom Samobor se ponosi i svojom gastronomskom ponudom (bermet, muštarda, kremšnite, krafne, češnjovke, kotlovina,...), te brojnim manifestacijama (Samoborski fašnik, Samoborska salamijada, Večeri hrvatske ljubavne poezije, Dani kruha i vina, Samoborska glazbena jesen, Martinje...).