U središnjem dijelu Žumberka, blizu najviše točke na magistralnoj cesti između Bregane i Krašića, nalazi se Budinjak - mjestašce s tek desetak stanovnika i iznimno bogatom prošlošću. Krijući se tisućljećima iza legende o vilama i vilenjacima koji plešu kolo na Budinjačkom polju, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj ostalo je gotovo u potpunosti sačuvano sve do današnjih dana.
Pretpovijesno nalazište u Budinjaku (10.–6. st. prije Krista), zajedno s onim iz rimskoga vremena u obližnjim Brateljima (1.–2. st.), dio je Arheološkoga parka kroz kojeg je najbolje prošetati prateći "Stazu kneževa".
Budinjački knez, jedan od najbogatijih i najmoćnijih pretpovijesnih stanovnika ovoga područja, živio je u 8. st. prije Krista. U grob je položen s ratničkim znamenjem – kopljem u ruci, kacigom na prsima i ukrasnom opremom za konja. Brončanu kacigu vrlo je složenim tehnološkim postupkom izradio željeznodobni ljevač. Svaki budući nalaz takvoga tipa kacige, bez obzira na kojem mjestu u Europi pronađen, nosit će ime Budinjak.
U Budinjaku se nalazi i posjetiteljski centar Javne ustanove – Eko-centar Budinjak.
Na jednom od brežuljaka koji okružuju mjesto, početkom 19. stoljeća sagrađena je rimokatolička kapela sv. Petronile. Jednostavna građevina sa zvonikom na preslicu širom je Žumberka postala poznata zbog prekrasnog vidika.
Smješten u podnožju Samoborskog gorja, Samobor je „gradić biser“ hrvatske povijesti. Područje Samobora i okolice naseljavali su ljudi još u vrijeme starijeg (paleolitik) i mlađeg (neolitik) kamenog doba o čemu svjedoče prethistorijski arheološki nalazi. Između ostalih naseljavale su se i zajednice Ilira i Panonaca, te Ilira i Kelta.
Povijesnom gradu kralj Bela IV je 1242. god. dodijelio povelju kojom Samobor postaje „slobodno kraljevsko trgovište“. Od tih vremena pa sve do danas u gradu se razvijaju obrti, manufaktura, rudarstvo i trgovina. Posebno su se istaknule manufakturne radionice kao što su kovačnica, bravarija, kotlari, staklari, kožari, radionice kositra i druge.
Prometno je dobro povezan sa Zagrebom, a od 1901. do 1979. godine brojni Zagrepčani u Samobor su dolazili na izlet sa popularnim vlakom „Samoborčekom“.
U vrijeme baroka i secesije grade se brojne kuće, zgrade, kurije i dvorci u kojima su u 18. i 19. stoljeću živjeli brojni pjesnici i pisci, te poznati ilirci. Važno mjesto u Hrvatskoj, ali i Samoborskoj kulturi zauzimaju Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Ivan Perkovac, Ivan Kukuljević, Ivan Mažuranić, Vatroslav Lisinski, Petar Preradović, Pavao Štoos, Ferdo Livadić i mnogi drugi.
Osim bogatom povijesti i kulturom Samobor se ponosi i svojom gastronomskom ponudom (bermet, muštarda, kremšnite, krafne, češnjovke, kotlovna,...), te brojnim manifestacijama (Samoborski fašnik, Samoborska salamijada, Večeri hrvatske ljubavne poezije, Dani kruha i vina, Samoborska glazbena jesen, Martinje,...).
Više o Samoboru saznat ćete ovdje ...
Podgarić je malo pitomo mjesto
smješteno usred Moslavačke gore u dolini potoka Garića na nadmorskoj
visini od 220 metara, a koje ima više od 35 godina
turističko-izletničke tradicije. Naime, davne 1967. godine donesena je
odluka da ovo prelijepo mjesto dobije spomenik revoluciji koji je i
izgrađen po zamisli Dušana Džamonje. I tu zapravo započinje priča o
turizmu.
Samo četrdesetak kilometara od Zagreba, u samom srcu Hrvatskog zagorja,
među prelijepim zelenim bregima, smjestio se najljepši među njima -
"Vuglec Breg". Nalazi se na području grada Krapine, u pitoresknom selu
Škarićevo, udaljenom samo 4 km od autoputa Zagreb - Macelj, a isto
toliko i od termalno-kupališnog središta, Krapinskih Toplica.
Ime kraja potječe od crkve Svete Ane koja se nalazi u naselju Gorica Svetojanska. U dokumentima iz 1327.spominje
se ime Gorcha prema kojem isti povjesničar smatra da je to današnje
naselje Gorica. Ugarski kralj Andrija III darovao 1293. godine cijelu
Podgorsku županiju plemiću Baboniću. Krajem 15. stoljeća po nalogu
Ivana Korvina gradi se novi grad uz Jastrebarsko. Podgorski grad Turanj
bio je tijekom vjekova u vlasništvu nekoliko plemićkih porodica: Vernić
Turanski, grofova Zrinskih, Bukovačkih i Tersačkih. Naselje Toplice u
kojem je danas geotermalno vrelo i kupalište nalazilo se u sklopu
Podgorske županije a spominje se u spisima iz 1249. godine kao posjed
obitelji Pribić. Kasnije 1274. ovaj je posjed Pribko sin Pribe prodao
porodici Babonić.
Planinarski dom Žitnica na Japetiću (815 m) sagradilo je HPD
"Jastrebarsko" između 1951. i 1955. na vrhu livade zvanoj Žitnica. Dom
ima prostranu blagovaonicu, kuhinju, terasu i 3 sobe sa ukupno 46
ležaja. Dobro je opskrbljen hranom (poznata domaća kuhinja tete Ruže) i
pićem. Otvoren je petak, subotu i nedjelju tijekom cijele godine.
Od 1994. godine na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko
gorje u živopisnom kanjonu potoka Rakovice smješteno je njegovo
najposjećenije turističko središte, Eko-Selo Žumberak.
