Ljubotićka mirila, te kamene oznake jedinstvenog pogrebnog kulta, "živjela" su sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća ... a onda su počela padati u zaborav. No, u ponovnu stvarnost vratit će ih Šime Gazić, jedan od posljednjih stanovnika južne strane Velebita, istina, ne u onom smislu kao što su bila već kao turističku atrakciju. U suradnji s Turističkom zajednicom općine Starigrad raščistit će i označiti sve staze kuda se nekoć hodilo i prohodilo do vode, groblja i susjeda, kuda su vodile i svatovske i pogrebne povorke, kuda se i pjevalo i plakalo. I gdje se pokojnik opraštao od Sunca, gdje mu se uzimala mjera i gdje mu se duša pokapala. 
"Običaj mirila i posljednjeg pozdrava pokojnika Suncu," veli Šime, "bio je sve do 1971. godine. Ja se dobro sjećam kako su ljudi mrtvaca satima nosili uz ili niz planinu na drvenoj nosiljci od dva kolca. Po četvorica... I mijenjali su se u hodu, mrtvaca nikako nisu smjeli spustiti na zemlju sve do mirila. I svaki zaselak, a ovdje ih je bilo trinaest, imao je svoja mirila, ona su još tamo dostupna i vidljiva svakomu koga to zanima. A mogu reći da je to turistima postalo izuzetno zanimljivo. I u razglednje naših mirila dolaze i domaći i strani turisti. I ja sam zadovoljan... "
Mirila su se štovala i posjećivala više od samoga groba, u kojem je tek "tijelo bez duše koja je ostala na mirilu". I ima ih poprilično svuda oko Ljubotića...
Ljubotić je nekada bio središte ovog dijela Velebita reći će Marijana Marasović, direktorica Turističke zajednice općine Starigrad, i dodati: I njemu je gravitiralo stanovništvo svih okolnih zaselaka. Staza koju smo uredili obuhvaća šest lokaliteta mirila u neposrednoj blizini ovoga sela i sva su mirila dobro uščuvana. A najveći sačuvani lokalitet, s više od 300 mirila, Vukićeva su mirila, smještena uz stari put koji je zaselak Bristovac povezivao s Ljubotićem. Ovo je raritet i mi to želimo sačuvati kao kulturnu baštinu. Jednako tako cilj nam je ovo pretvoriti u turističku atrakciju i ovime želimo produljiti turističku sezonu.
Velebitskim "grobljem duša", saznat ćemo, turisti su oduševljeni. Oduševljeni su i ovdašnjim prastarim običajem pozdravljanja Sunca, a koji još uvijek prakticira stogodišnji starina Josip Matak. On već puno stoljeće svako jutro izlazi na kamenu gromadu ispred kuće pa kad s istoka zažari, zapjeva: "Dobro jutro, moje drago Sunce!"
Foto album:
