Korisni savjeti kad Hrvati krenu na skijanje, a vi na kupanje i letkanje:
- obavezno ići na "mali" granični prijelaz jer tamo nema nikoga a 250000 skijaša su na "velikom" prijelazu,
-
ne brinite kad ugledate višekilometarsku kolonu prije Trebnjega, koja
se ne kreće- pustite muziku, opustite se i nakon sat vremena jurite
autocestom,
- bez obzira što su vam rekli u agenciji, ako su vam
bilo što rekli, čim ugledate munchenski aerodrom počnite potragu za
parkingom broj 41 iako ste od terminala (vrlo je važno znati koji je)
udaljeni par km.
- uhvatite prvi autobus i taj čas ste na
terminalu (ako je pravi), bacite u smeće svoj omiljeni Zippo upaljač
jer ne prolazi detekciju i eto vas u avionu.
Vrlo je jednostavno, ako se pridržavate tih pravila.
Nakon
slijetanja nitko u avionu nije pljeskom nagradio pilota (ako ga je
bilo) - da nismo imali dobar protektor ode kičma. Slijedi izlazak iz
aviona kojeg se ni Grunf ne bi posramio i ... suuuuunceeeee!
Ipak, shvatili smo da je pilot prava faca jer za tako malu pistu treba biti jako dobar "pikaš."
Poslije svih peripetija ipak je išlo sve po planu, transfer, smještaj i pogled na kupače, letače, palme i vulkane, a naravno sve to u maijci kratkih rukava i sunčanim naočalama na nosu.
Kronologija u ovoj priči ne igra nikakvu ulogu, bacao sam rečenice u moj mobitel nasumice i bez nekog reda tako da su niže opisane neke situacije koje smo doživjeli na tom otoku:
Danas je točno 11 godina od mog pada na Žbevnici, a ja kao nisam sujeveran; danas je dan odmora i spavanja, makar je čeznjutljivi pogled prati hrpu ljudi u zraku. I tako prodje prvi od 14 dana, još 13 i povratak :-)
Broj dana: 7
Najviša temperatura: +36
Letova: 6
Kupanja: 5
Steakova: 7 (samo najuporniji članovi tima ;)
Vjerovatno će ovaj izvještaj biti dosadan, ali sve je već viđeno, sve je već probano i proživljeno prošle godine.
Sunce, +30, kupanje, kratke hlače, japanke, letkanje, kumulusi, steakovi ... svaki dan ....
